Fokus.ba: “CSS: Federacija BiH najgora u borbi protiv korupcije!”

Suvislog opravdanja za ovakvo neodgovorno ponašanje federalnih vlasti zasigurno nema

Dok ostali nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini barem nastoje da stvore privid institucionalne borbe protiv korupcije, vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine u proteklom periodu nisu našli za shodno da učine ni najmanji pomak ka stvaranju normativnih pretpostavki kako bi se suočili sa ovom društvenom pošasti, stoji u analizi Centra za sigurnosne studije BiH.

Federalni Zakon o sukobu interesa u organima vlasti, Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije u Federaciji BiH, te tzv. ‘set antikoruptivnih zakona’ (Zakon o sudovima, Zakon o krivičnom postupku i Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala i oduzimanju nezakonito stečene imovine) već godinama čekaju njihovu implementaciju u praksi.

Parlament Federacije od 2014. godine nije imenovao Komisiju koja bi provodila Zakon o sukobu interesa, pa tako za razliku od njihovih državnih kolega i kolega iz Republike Srpske koji su bili nešto ažurniji, zvaničnici u Federaciji mogu slobodno uživati pogodnosti i blagodati privatnog interesa pri obavljanju javnih funkcija jer ne postoji organ koji bi to utvrdio ili pokrenuo inicijativu o eventualno uočenim nepravilnostima.

Slična situacija je i sa Zakonom o zaštiti prijavitelja korupcije, poznatim i kao zakon o uzbunjivačima ili zviždačima.

Vlada je utvrdila Nacrt zakona u martu 2018. godine ali je njegova sudbina nepoznata i ne može se objektivno procijeniti kada će Federacija usvojiti efikasan sistem zaštite prijavitelja od bilo koje vrste ugrožavanja ili povrede njegovih prava u vezi prijave korupcije. Na državnom novu ovaj zakon usvojen je prije niz godina, Republika Srpska također je usvojila zakon kojim osigurava zaštitu prijavitelja a Brčko distrikt je u završnoj proceduri usvajanja tog zakona.

O setu Antikoruptivnih zakona FBiH vjerovatno je suvišno trošiti riječi. Ostali nivoi vlasti ustrojili su svoje pravosudne i policijske strukture u skladu sa zacrtanim ciljevima i strategijama za borbu protiv korupcije, dok u Federaciji zakoni koji su usvojeni još polovinom 2014. godine čekaju implementaciju i provođenje u praksi.

Nedostatak budžetskih sredstava ili neodgovarajućih smještajnih prostora za nove strukture, izgovori su koji dovode u pitanje mentalno i psihičko stanje građana kojima se podastiru ovi razlozi za nerad i nespremnost federalnih vlasti da se uhvate u koštac sa sveprisutnom korupcijom.

Suvislog opravdanja za ovakvo neodgovorno ponašanje federalnih vlasti zasigurno nema. Ako su njihove kolege sa drugih nivoa vlasti uspjele da učine bar minimalne pomake i stvore institucionalne i normativne pretpostavke za borbu protiv korupcije, sramotno je da se političke partije u Federaciji, koje se inače retorički i deklarativno zalažu za funkcionalnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu urušavaju temelje iste na ovako perfidan način.

Građani su tokom posljednjih izbora u Federaciji BiH dali svoje povjerenje gotovo istim onim političkim partijama koje nisu ispunile ni osnove onoga što jedno demokratsko društvo očekuje od onih kojima su glasači povjerili da u njihovo ime obavljaju vlasti. Tako nam samo preostaje da zajednički učinimo dodatni napor kako bismo tražili da se ispuni bar onaj minimum kako bi se borba protiv korupcije mogla voditi institucionalnim putem. Da je to moguće pokazali su nam drugi nivoi vlasti, pa nema niti jednog razloga da to isto ne učine ni naši federalni vlastodršci.

O efikasnosti i istinskom opredjeljenju zvaničnika na svim nivoima vlasti u domenu borbe protiv korupcije moglo bi se mnogo toga iznijeti, ali neispunjavanje osnovnih normativnih pretpostavki svakako je najeklatantniji primjer neodgovornosti nosilaca vlasti prema građanima Federacije BiH.

(fokus.ba, 11.01.2019.god.)