Oslobođenje: “Rusi će Balkan prepustiti SAD-u zbog Gruzije”

Republika Sjeverna Makedonija u samo nekoliko dana dobila je jednu lošu i jednu dobru vijest. Ukratko, prva se odnosi na stavljanje veta Francuske na početak pregovora o pristupanju EU, a druga na gotovo jednoglasnu podršku američkog Senata za prijem u NATO, u decembru ove godine. Poruka iz EU primljena je sa razočarenjem u javnosti, ali i političkom vrhu Sjeverne Makedonije, a premijer Zoran Zaev je u subotu zatražio raspisivanje vanrednih izbora u toj zemlji.

EU kao nagrada

Makedonski historičar, novinar i publicista Dejan Azeski u razgovoru za Oslobođenje kaže da je ova odluka dovela do velikog nepovjerenja u EU institucije.

– NATO je obaveza koju smo mi ispunili, EU je trebala biti nagrada, ali oni nam sada ne daju tu nagradu. Kod nas je sada veliki pad popularnosti EU i veliko nepovjerenje u te institucije, kao i sumnja da li će Unija uopće u budućnosti postojati u ovoj formi koju sada znamo, kaže Azeski.

Odluka u vezi sa NATO-om bila je očekivana i dobrodošla u zemlji gdje više od 90 posto stanovništva otvoreno podržava Alijansu i gdje postoji velika kohezija o pitanju članstva, što se ne bi moglo reći za Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

– Zbog toga mislim da bi nasilan ulazak BiH u NATO, kada je trećina stanovništva protiv toga, izazvao nove sukobe umjesto da riješi sadašnje. Znači, BiH treba opstati zajedno sa RS-om kao jedna centralizovana država, ali mislim da treba pažljivije da ide u vojno uvezivanje sa Zapadom kada je mnogo ljudi u BiH okrenuto prema Istoku, smatra Azeski.

Referirajući se na dosadašnju praksu da države prvo postaju članice NATO-a pa onda EU, naš sagovornik ocjenjuje da ni u slučaju BiH i Srbije neće biti napravljeni izuzeci, te da će ove zemlje, zbog nepostojanja konsenzusa o NATO-u u prvoj i vojne neutralnosti druge, još dugo čekati na EU uprkos konsenzusu o evropskom putu.

– BiH i Srbija će dugo čekati na ulazak u EU, a nepopularno društvo će im praviti i Sjeverna Makedonija i Albanija, kaže Azeski, koji je skeptičan i o pitanju ekonomskih benefita koje donosi članstvo u Sjevernoatlantskom savezu.

– Prije pet godina mislio sam da ulazak u NATO ima velike ekonomske prednosti, naročito s aspekta rasta stranih investicija i rasta optimizma za investicije od domaćih partnera, ali trenutno, kako stoje stvari u svijetu, ovo nije NATO kakvog se sjećamo i kakvog znamo. I unutar Saveza postoji veliki sukob, Turska je de facto izvan NATO-a po svim parametrima, Njemačka se otvoreno suprotstavlja Americi, a ni sam Trump nema jasnu viziju šta će sa tim savezom, kaže Azeski, ali i dodaje da je Crna Gora uspjela izvući najbolje iz svega, naročito u dijelu investicija.

– Što se tiče Sjeverne Makedonije, pozitivni efekti ulaska u NATO biće negativno amortizovani neizvjesnošću oko Evropske unije, govori na kraju.

– NATO ima svoje uslove za članstvo, a EU je više orijentisana ka ekonomskim pitanjima, tako da svaka zemlja ima ta dva paralelna ali neovisna puta. Sjeverna Makedonija i Albanija su preduzele sve što su evropski zvaničnici tražili od njih, ali, nažalost, Francuska je stavila veto i svi su pomalo frustrirani i razočarani tim postupkom, govori Hadžović.

Stavljajući EU i NATO u kontekst BiH, Hadžović kaže se naša zemlja nalazi u svojevrsnoj paralizi, jer političke partije u BiH i politička elita ne mogu da se izbore sa različitim vizijama.

– Jedni su za progresiju BiH, a drugi nastoje da promovišu svoje ideje koje su pod uticajima nekih drugih sila, kojima ne odgovara euroatlantski put BiH. Zato smo u jednoj strašnoj paralizi koja se još ne dotiče građana, ali će ubrzo i oni osjetiti nefunkcionalnost ove države. Dosta toga će zavisiti od ulaganja u BiH i ekonomskog rasta. Ne znam hoćemo li svi napustiti zemlju, kao što to rade mladi, jer ovakva politička elita nas ne vodi u dobrom pravcu, kaže Hadžović za TV1.

Konstatuje da se u svim drugim zemljama nešto dešava, a samo BiH tapka u mjestu i urušava čak i ono što je ranije postignuto.

– Od 2006. imamo silaznu putanju. To se vidi po broju zakona koji su usvojeni u Parlamentu BiH. Država bi morala usvajati najmanje 150 zakona godišnje kako bi imala iole normalan put ka EU. Osim toga, ostanak BiH, zajedno sa Srbijom, izvan NATO-a može imati posljedice i sa sigurnosnog aspekta, kaže Hadžović.

Pojašnjava da se Srbija kao vojno neutralna zemlja naoružava, a BiH, odnosno RS, slijedi princip neutralnosti, ali ne ulaže u razvoj individualnih vojnih kapaciteta.

– Imate vojsku koja žudi da bude modernizovana, da se bolje opremi kako bi mogla funkcionisati, a imate ista budžetska izdvajanja. Ako nećemo da budemo dio kolektivne odbrane, što nam garantuje NATO, moramo razviti individualne kapacitete kako bismo se mogli zaštititi od svih prijetnji, što iziskuje sredstva, a sredstva se ne povećavaju tako da je ta politika neodrživa. Ko će je promijeniti i ima li unutrašnje snage da se takvo nešto desi, ostaje nam da vidimo, ali ovo je najnepovoljniji i najgori scenarij za BiH, kategoričan je direktor Centra za sigurnosne studije BiH.

Nagodba sila

I Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose kaže da bi svima trebalo biti jasno da nema ulaska u EU bez prethodnog članstva u NATO-u.

– Do 2008. godine Srbija se spremala za ulazak u NATO. Vojska je reformisana po NATO-principu, sve je usklađeno i, ako bi htela, sa promenom nekoliko zakona ona bi sada mogla biti članica. A onda se počinje sa tom politikom neutralnosti koju predsednik Srbije Aleksandar Vučić prihvata, jer nema drugi plan niti jasnu strategiju kako dalje. A to nas sve dovodi u situaciju da zavisimo od nagodbi velikih sila, u prvom redu Rusije i SAD-a. Moja je pretpostavka da će se sve završiti tako što će Rusija prepustiti Balkan uticaju SAD-a u zamenu za neuključivanje Gruzije u NATO, smatra Janjić.

Podsjeća da su Crna Gora i Srbija zajedno počele proces pregovaranja sa EU.

– Pogledajte dokle je stigla Crna Gora, koja je skoro zatvorila 20 poglavlja. Mi nismo još ni otvorili toliko. Reč je o NATO-u koji nije samo vojni savez već politički i traži od zemalja članica ozbiljne reforme. U jednom trenutku je tolerisano da se govori o tome da su to odvojeni procesi, pre svega zbog uticaja Rusije na Balkanu, ali ovim potezom oko Severne Makedonije jasno je da toga više nema. Dakle, bez članstva u NATO-u neće biti ni članstva u Uniji i to bi zaista svima trebalo da bude jasno, zaključuje Janjić.

On smatra da dokaz snage i vitalnosti NATO-a predstavlja i ostanak Turske u Alijansi uprkos sukobima.

(Oslobođenje, 24.10.2019.god)