Sarajevo, 26. mart 2019. godine


Ignorisanje jasnih znakova sistema ranog upozoravanja rizika od konflikta, odnosno izostanak pravovremenog odgovora na manifestacije opasnosti ili zajedničkog koordinisanog pristupa prijetnjama koje mogu voditi do nasilja te nedostatak sveobuhvatnog pokušaja da se transformišu korijeni koji mogu uzrokovati nasilje, predstavlja neodgovoran i laički odgovor onih koji su izabrani da budućim generacijama osiguraju mir i prosperitet. Teorija prevencije sukoba podržava stanovište da se sukobi ne dešavaju iznenada i prolaze kroz određene faze te da je prevenicja sukoba moguća ako se kvalitetno utiče na tri gore spomenute pretpostavke.

Sadašnjim djelovanjem i javnim istupima političari kao da čine upravo suprotno i rade sve kako bi podgrijali još uvijek neohlađeni ‘bosanski lonac’ a nedovoljno snažne institucije se u ovakvom ambijentu još uvijek ne mogu oduprijeti i spriječiti ponovno izbijanje neželjenog haosa.

Proteklu godinu, odnosno period prije i nakon Opštih izbora u Bosni i Hercegovini karakteriše zabrinjavajući porast tenzija u političkoj, ekonomskoj i društvenoj sferi. Medijski ambijent postao je porazno uzurpiran neodgovornim nastupima političara u nastojanima da prigrabe svoj komad vlasti, koji pri tome ne prezaju pri tome gromko ispoljavati govor mržnje i netolerancije, svojstven periodu uoči tragičnih dešavanja 90-tih godina.   

Ohrabreni takvom retorikom političkih reprezenata naroda i pojedinci u medijskom prostoru također nastoje artikulisati svoje sebične, često nacionalne ili usko etničke interese kako bi promovisali fašiziodne ideje ili ukazali na neperspektivnost obnove multietničkog bh društva i zajedničkog suživota na ovim prostorima.

Nagovještaji secesionizma, nemogućnost uspostave vlasti, derogiranje institucija, ucjenjivanje i uslovljavanje kao politički diskurs, promovisanje nacionalističkih struktura i osuđenih ratnih zločinaca, ignorisanje prisutne radikalizacije, nedostatak vizije spriječavanja odlaska mladih i perspektivnih, nesposobnost odgovora na migracije, nacionalna mobilizacija u podrivanju jedinstvenog ekonomskog tržišta, lokalpatriotizam, samo su neke od svakodnevnih pojava koje vode ka urušavanju i podrivanju postojećeg sistema i predstavljaju veliku sigurnosnu prijetnju za Bosnu i Hercegovinu u narednom periodu.

Otežavajuću okolnost svakako predstavljaju i turbulentna kretanja na globalnom planu koji se urušava u postojećem međunarodnom institucionalnom liberalnom poretku baziranom na poštovanju dogovorenih pravila, uz trenutni nedostatak aktera koji bi ponovno mogao vratiti na mjesto rasute puzle u sferi međunarodnih odnosa. Opterećenost u odnosima sa susjedima Bosne i Hercegovine, ispoljena kako u nespremnosti da se zajednički prihvate i razumiju dešavanja iz bliže ili dalje prošlosti tako i nepotrebnim obavještajnim aferama, zasigurno ne vode našu zemlju ka putu normalizacije odnosa i pridruživanja evropskim tekovinama i vrijednostima.

Očekivati da će u postojećim kompleksnim međunarodnim odnosima biti dovoljno spremnosti da se zaštite interesi samih građana i integriteta države bio bi samo još jedan u nizu naivnih pokušaja da se pronađe alibi i izbjegne odgovornost za lični angažman i doprinos u borbi za bolje sutra.

Krajnji je momenat da se iz letargije pokrenu i obični građani koji zasigurno ne žive u svojim okruženjima život kakvim ga nastoje prikazati nadobudni političari i usko interesne grupe. Oni trebaju svojim snažnim glasom da utiču na postojeći ambijent i odupru se nežaljenom razvoju događaja, koji bi najveće posljedice ostavio upravo na njihove i živote njihovih najmilijih a zasigurno ne bi, kao što je to već jednom i bio slučaj, pogodio porodice dobro udomljenih i situiranih političkih elita.

Dr.sci. Denis Hadžović
direktor