(fotografija: Ministarstvo odbrane BiH)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s ministricom odbrane BiH, gospođom Marinom Pendeš. Osim što ima zavidnu i dugogodišnju političku karijeru, gospođa Pendeš aktivno sudjeluje u razvoju Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH još od 2004. godine. Prva je žena na poziciji ministra odbrane, a, prije imenovanja na tu funkciju, bila je višegodišnja zamjenica ministra odbrane za upravljanje resursima i politiku i planove. Diplomirala je na Vojno-tehničkom fakultetu u Zagrebu 1988. godine.
BiH je 2010. godine usvojila Akcioni plan za implementaciju UN Rezolucije 1325 koji podrazumijeva realizaciju određenih aktivnosti u pogledu unapređenja položaja žena i povećanja njihovog učešća i u sektoru odbrane BiH. Koje promjene su nastupile u praksi i u kolikoj mjeri od usvajanju tog dokumenta?
Bosna i Hercegovina je jedna od prvih zemalja u jugoistočnoj Evropi, te među prvih osam u Evropi, koje su usvojile državni Akcioni plan baziran na UN Rezoluciji 1325. Taj plan ne podrazumijeva samo osnaživanje uloge žene, nego prepoznaje sve probleme s kojima se žene susreću u društvu pa, između ostalog, njihovo zlostavljanje i diskriminaciju u političkom, javnom, kulturnom i svakom drugom obliku društvenog života. Na bazi tog Akcionog plana, BiH je trebala kroz svoje parlamente na državnoj, entitetskoj i kantonalnoj razini provesti određene aktivnosti kako bi postojeće zakonodavstvo uskladila s time. Ta rezolucija ne jača samo ulogu žene, već se zapravo stvaraju uvjeti ili pretpostavke da se poduzmu aktivnosti koje će prevenirati određene probleme i posljedice s kojima se žene susreću. Razlozi zašto se takva jedna rezolucija uopće usvojila su, između ostalog i ratna dešavanja, u kojima su žrtve rata najčešće žene i djeca. Kada govorimo o Ministarstvu obrane BiH, mogu reći da smo mi, što se tiče Rezolucije 1325, poduzeli određene aktivnosti u smislu prepoznavanja uloge žene u sigurnosnom sektoru. Nastojali smo da osobe koje smo poslali u mirovne misije, časnice ili vojnikinje, imaju adekvatan tretman i u tu svrhu svesrdno smo koristili njihova stečena iskustva za pripremanje slijedećih rotacija. Međutim, za to je jako bitna politika spolne ravnopravnosti, koja nije u biti bazirana na Rezoluciji 1325, već na prethodnim rezolucijama i generalno na ulozi žene u društvu. Mi smo nastojali, da kroz sva dokumenta koja proizilaze iz Zakona o obrani i Zakona o službi BiH, pružimo jednake mogućnosti mladim ženama i muškarcima da se prijave na natječaje u Ministarstvo obrane, bilo da se radi o vojničkim pozicijima, dočasničkim, časničkim ili pozicijama državnih službenika. Osim toga, mislim da smo kroz određenu kampanju, provedenu uz podršku pojedinih veleposlanstava, poput Kraljevine Norveške i Velike Britanije, ipak postigli da se značajan broj mladih žena opredijeli za vojnički poziv.
Budući da ste prva žena na poziciji ministra odbrane BiH, da li Vaše imenovanje predstavlja i veća očekivanja za djevojke i žene u sferi odbrane u pogledu njihovog institucionalnog osnaživanja?
Nisam sigurna da ću vam možda odgovoriti onako kako vi očekujete na ovo pitanje. Vezano za moje imenovanje na poziciju ministrice obrane, prethodila su i određena imenovanja na poziciju zamjenice ministra. S druge strane, smatram da je moja politička stranka prepoznala značajnu ulogu žene u političkom životu, pa je stoga jedna od prvih stranaka koja je pružila mogućnost ženama da budu i na određenim političkim funkcijama. Ovu poziciju shvatam kao čisto političku i svjesna sam da nije bilo političke stranke koja me je podržala, ja vjerovatno ne bih bila na ovom mjestu.
(fotografija: Ministarstvo odbrane BiH)
Važnost uloge i ravnopravnog učešća žena u sferi odbrane, te prednosti uključivanja žena u sigurnost, samo su neke od tematskih oblasti konferencija kojima ste prisustvovali u prethodnom periodu. Možete li nam reći koje su to prednosti kada se govori u kontekstu Oružanih snaga BiH?
Kao što sam već rekla, smatram da je uloga žene u političkom životu jako bitna. Pri tome ne mislim samo na njihov ukupni broj, već značaj i sposobnost žena da ravnopravno sa svojim muškim kolegama sudjeluju u kreiranju političkog života jedne države pa, tako, i u oblasti obrane i sigurnosti. Također, smatram da je uloga žena značajnija jer one na drugačiji način pristupaju rješavanju određenih problema i možda više, prilikom donošenja odluka, sagledavaju moguće posljedice. To je, vjerojatno, vezano i sa samom konstitucijom i fizičkom i fiziološkom razlikom između muškaraca i žena, ali i načinom pristupanja rješavanju problema. Na svim konferencijama na kojima sam sudjelovala, vidljivo je da se uglavnom bavimo posljedicama. Bavimo se posljedicama nakon rata, bavimo se posljedicama zloupotrebe žena u ratu kao jednog od oruđa ratovanja. Seksualno uznemiravanje, odnosno silovanje žena, kako u posljednjem ratu kod nas, tako i u ratovima u Siriji i Afganistanu, na neki način je oružje rata. Nakon takvih stvari, mi se bavimo posljedicama, odnosno kako zaliječiti rane, kako omogućiti tim ženama da nastave normalan život. S druge strane, da su možda žene sudjelovale u kreiranju određenih poteza koje su poduzimale pojedine vlade ili pripremale određene aktivnosti, možda do toga ne bi došlo. To postavljam kao jednu tezu, ali smatram, da većim angažiranjem žena u obrani i sigurnosti na rukovodećim pozicijima, davanjem mogućnosti da sudjeluju u pregovorima, razgovorima i edukacijama, doprinosimo jačanju svijesti i povećanju stupnja sigurnosti, odnosno da ćemo zbog toga imati manje posljedica. Zbog toga, mislim da je jako bitno da omogućimo i podržimo žene koje su u stanju aktivno i ravnopravno sudjelovati sa svojim kolegama u oblasti i obrane i sigurnosti. Također, smatram da je ta uloga žene na takvim pozicijima, koje su bile ili su još uvijek za određene civilizacijske tekovine nekih društava neprihvatljive, jako bitna i da se treba promovirati.
Obzirom da su Oružane snage BiH prepoznate kao kredibilan partner u operacijama podrške miru u svijetu, koliko se radi na kvalitativnom i kvantitativnom unapređenju učešća žena pripadnica oružanih snaga u mirovnim misijama?
Svaka mirovna misija podrazumijeva i značajne pripreme, kako psihičke, tako i fizičke, te određene treninge i edukaciju. Mi pružamo jednake mogućnosti i, naravno, podržavamo da se značajniji broj žena javi za sudjelovanje u mirovnim misijama. Međutim, ne postoji preferencijalni tretman ni za žene niti za muškarce. Svi imaju jednake mogućnosti da prođu selekcioni proces i mislim da je broj žena koji je do sada sudjelovao u mirovnim misijama značajan i prepoznatljiv za prilike u Bosni i Hercegovini.
Da li u narednom periodu možemo očekivati da će BiH dobiti ženu generala?
Što se tiče Oružanih snaga BiH, smatram da se u procesu nominiranja osoba na poziciju generala trebaju steći uvjeti. Iako sam žena na poziciji ministra obrane, ne smatram da treba imenovati ženu na poziciju generala samo zato što je žena. Time joj nećemo pomoći, već samo odmoći, jer ona mora, kao i sve ostale kolege, proći određenu linearnu putanju u karijeri. Dakle, proći kroz sve faze vođenja i rukovođenja, od najniže postrojbe zapovijedanja do određenih najodgovornijih pozicija i u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama BiH. Jedino tako može graditi svoj integritet i kredibilitet te da je svi poštuju, ne zbog toga što je žena, već zbog toga što je zaslužila da bude general.
Koja je Vaša poruka za mlade djevojke i žene koje namjeravaju graditi karijeru u Oružanim snagama BiH?
Karijera u Oružanim snagama BiH je zahtjevna. Često se mladi ljudi, bez obzira da li se radilo o ženama ili muškarcima, nađu pred zidom i određenim problemima prilikom stupanja na poziciju u oružanim snagama. Oni se ne trebaju bojati da se suoče s problemima i da ih rješavaju. Često smo svi mi u svojim karijerama nailazili na određene zidove, ali to ne znači da trebamo lupati glavom od njih, već trebamo naći načina kako zaobići ili preći prepreku. U tom smislu, smatram da osobe koje zbilja žele graditi bolju Bosnu i Hercegovinu, bolje bosanskohercegovačko društvo, a pogotovo kada se radi o mladim ženama, sigurno neće pogriješiti ako izaberu poziv u Oružanim snagama BiH.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”