(fotografija: Nezavisne.com)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Meddžidom Kreso, predsjednicom Suda BiH. U svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri gospođa Kreso je bila i advokatica i tužiteljica. Radi se o istinskom borcu za prava žena jer vjeruje da se samo svojim predanim radom, znanjem, stručnošću i odgovornošću mogu izboriti za ravnopravan položaj u društvu. Kao najbolji dokaz toga jeste Sud BiH koji je od osnivanja bio predmet napada i negiranja. Prema mišljenju gospođe Kreso, žene su, pokazujući hrabrost i profesionalnost u ključnim momentima, doprinijele da Sud BiH ostane jedna od najvažnijih karika u pravosudnom lancu koja garantira vladavinu prava na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
U svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri bili ste na pozicijama sudije, tužioca i advokata. Možete li nam reći koje su specifičnosti pozicija na kojima ste bili?
Svaka od ovih pozicija nosila je sa sobom veliku odgovornost, istovremeno predstavljala izazov, no što je najvažnije svaka je donijela iskustvo bez kojeg se ne može biti ni dobar sudija, ni dobar tužilac niti dobar advokat. Teoretsko znanje koje se stekne u obrazovnim ustanovama samo je baza koja se kroz praksu, predanim radom i snagom volje, kontinuirano gradi. Taj put je dug i tu prečica nema. Ukoliko neko misli da ga, gradeći karijeru, može skratiti – u velikoj je zabludi jer neznanje, baš kao i znanje, vrlo brzo dolazi do izražaja. Tačno je da sam ja bila i advokat i tužilac, još uvijek sam sudija, i iz tog razloga duboko cijenim kolege jer sam svjesna težine posla koji obavljaju. Riječ je, dakle, o različitim ulogama koje sudije, tužioci i advokati imaju u sudskom postupku, no svaka od njih nosi svoju težinu i svaka je izuzetno važna.
Sud Bosne i Hercegovine je procesuirao neka od najtežih krivičnih djela u historiji bh. pravosuđa, bilo da se radilo o ratnim zločinima, organiziranom kriminalu ili terorizmu. S druge strane, postoji kontinuitet napada na integritet, nadležnosti i nezavisnost Suda. Kako uspjevate odbraniti Sud BiH i šta on znači za sigurnost države i društva?
Sud Bosne i Hercegovine jedna je od najvažnijih karika u pravosudnom lancu koji garantuje vladavinu prava na području cijele Bosne i Hercegovine. Od osnivanja, Sud BiH radi pod pritiskom, bilo da je riječ o prijetnjama ukidanjem, nepoštivanju njegovih odluka, uskraćivanju budžeta za neometan rad ili odugovlačenju procesa imenovanja sudija. Međutim, Sud nikada nije podlegao tome i zato je danas još uvijek tu i zato su mu opstojnost i budućnost neupitni. Ja sam, kao predsjednica Suda, na kraju drugog mandata i odgovorno tvrdim da smo iz svake „bitke“ izlazili jači i odlučniji. Tokom svih ovih godina bili smo duboko svjesni da, u takvoj atmosferi, postoje samo dvije stvar koje nam mogu pomoći, odnosno koje nas mogu održati, a to su nezavisnost i rezultati rada koje mi imamo i koje niko ne može dovesti u pitanje. Dakle, Sud BiH se, svojim predanim radom, izborio za opstanak. Ako me pitate da li je bilo lako – nije, ali ako me pitate da li je vrijedilo – naravno da jeste.
(fotografija: Sud BiH)
U sektoru pravosuđa Bosne i Hercegovine, 60 % žena je na pozicijama sudija i tužilaca. S druge strane, 41 % njih se nalazi na rukovodećim pozicijama u sudovima i tužilaštvima. Kako objašnjavate to stanje i da li su žene ravnopravne u praksi sa svojim muškim kolegama?
Što se mene tiče, ako je tačan podatak koji ste iznijeli, to je dobra vijest. Iz iskustva koje imam žene su izuzetne radnice, hrabre su i odvažne. U Sudu BiH također je situacija „u korist žena“ i one su te koje su nosile i još uvijek nose veliki teret ovog posla i veliku odgovornost. No, da ne bih bila pogrešno shvaćena dozvolite da pojasnim – ja nisam za ideju da žene trebaju biti ravnomjerno zastupljene samo zato što su žene, dakle na osnovu spolne pripadnosti. Smatram da se žene svojim dokazanim radom, znanjem i stručnošću trebaju nametnuti. Dakle, niko po osnovu spola ne treba biti ni podređen, a ni privilegovan. Trebamo se voditi drugim kriterijima, ali ti kriteriji moraju biti isti za sve.
Da li smatrate da bi trebalo biti više žena na rukovodećim pozicijama u sektoru pravosuđa i koje bi kvalitativne promjene uslijedile eventualno u takvoj situaciji? Općenito gledajući, koje su to kvalitativne prednosti žena u sektoru pravosuđa?
Smatram da sposobne, stručne i odgovorne žene koje profesionalno obavljaju posao treba podržati. Žene su, kada je riječ o Sudu BiH, u ključnim momentima pokazale hrabrost i profesionalnost, a biću slobodna reći, i održale Sud BiH. Međutim balans ne treba praviti po svaku cijenu, ne treba ga praviti na silu. Na šta bi Sud BiH danas ličio, ako bi ga uopšte bilo, da u njemu radi 90% žena koje nisu dovoljno stručne i koje nisu dorasle dodjeljenoj funkciji? No, ovo što kažem za žene odnosi se i na muškarce: dakle, samo rad, znanje, stručnost i odgovornost su dovoljno dobri argumenti i oni moraju biti iznad nacionalnih – barem kada je riječ o ovoj branši.
Poslovi sudije ili tužioca su izuzetno odgovorni i vrlo često stresni. Kako održavate balans između porodičnog i profesionalnog života, naročito zbog pozicije koju obnašate, i imate li savjet za Vaše mlađe kolegice?
Mjera u svemu je najbolja stvar. Teško ćete biti uspješni poslovno, ako ste potpuno nezadovoljni privatno i obratno. Ponekad posao zahtjeva dosta odricanja, rada, truda i napora za koje niste ni svjesni da ste u stanju podnijeti. Međutim, to nije svaki dan. Niko takav tempo ne bi mogao podnijeti svaki dan. No, kada se dese problemi, kada se nađete u teškoj situaciji, uredu je dati sve od sebe, ne štedjeti se. No, poslije toga potrebno je, radi mentalnog zdravlja, posvetiti se nečemu drugom, porodici, prijateljima, stvarima koje volite i koje vas čine sretnim. Onda se na posao vraćate sretni, zadovoljni i spremni za nove izazove – to je jako važno.
Koja je Vaša poruka za mlade djevojke i žene koje planiraju graditi svoju profesionalnu karijeru u sektorima pravosuđa i sigurnosti BiH?
Moja poruka je da imaju strpljenja i da svoj profesionalni put grade tako što će se njime za 10 ili 20 godina ponositi, a ne stidjeti ga se. Danas je vrlo popularno preskakati po nekoliko stepenica kako bi se što prije došlo do određene funkcije i napredovalo u karijeri. Sistem to omogućava, ali to je pogrešan sistem. Od takvih država ima više štete nego koristi, a posljedice mogu biti fatalne za cijelo društvo. Zato je moj savjet mladim pravnicima da nikada ne prestanu učiti, ulagati u sebe i cijeniti priliku da rade sa iskusnijim kolegama, jer iskustvo im niko ne može dati, mogu ga samo steći.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”