Benjamin Plevljak, Generalni sekretar Centra za sigurnosne studije u razgovoru za Magazin BUKA komentarisao je sigurnosnu situaciju u zemlji, realnosti izbijanja rata, a dao je i odgovor na često postavljeno pitanje: “imamo li novca za rat?”
„Da sumiramo, vjerovatno u skorijoj budućnosti neće biti rata, onakvog kakvog ga većina građana zamišlja, ali postoje izvjesni faktori nestabilnosti na koje se mora obratiti pažnja i koji se moraju otkloniti, jer posjeduju potencijal da budu okidač sukoba nasilnog karaktera.“
BUKA: Da li nam na početku razgovora možete dati projekciju sigurnosne situacije?
BiH, kao i ostale zemlje svijeta, suočava se sa nezabilježenim savremenim izazovom vezanim za epidemiološki period i neizvjesnost koju on donosi u odnosu na funkcionisanje ustaljenih globalnih dešavanja, a koja će se, između ostalog, odraziti i na sigurnosne aspekte. U kojoj mjeri će se društvo i institucije uspješno oporaviti od psiholoških posljedica brojnih ograničenja i značajnih promjena uzrokovanih prilagođavanju COVID-19 epidemiji, determinisat će i sigurnosnu situaciju u našem životnom okruženju. Svjedočili smo da su se oblici organizovanog kriminala, kao što se to i dešava u neizvjesnom sigurnosnom ambijentu, najbrže prilagodili sticanju dodatnog profita. Na drugoj strani, sigurnosni akteri prilično tromo su se prilagođavali i suočavali s ovim tektonskim promjenama, što će svakako predstavljati teško breme za sve aktere koji provode zakon u namjeri uspostavljanja kvalitetnog balansa i uspješne borbe protiv organizovanog kriminala koji će i dalje biti najveća sigurnosna prijetnja. Poseban izazov će ova prijetnja predstavljati za zemlje s nedovoljno uređenim društveno-političkim sistemom, poput BiH, gdje se organizovane kriminalne grupe mogu penetrirati u političke strukture i pod okriljem vlasti nastojati uticati na kreiranje ambijenta u kojem mogu najbolje ostvarivati svoje kriminalne interese.
BUKA: Često se koristi pojam rat, jesu li realne šanse za novi rat u BiH i imamo li naznake da bi do toga moglo doći?
Teško je dati bilo kakvu procjenu po ovom pitanju. Historija pokazuje da ovo podneblje jeste sklono sukobima, ali želim da vjerujem, kao i svi ostali normalni, obični građani, da su takve pojave iza nas i da ćemo u nekoj bliskoj budućnosti ući u razdoblje u kojem će politika biti orijentisana u potpunosti prema potrebama građana. To su svojevrsni standardi u razvijenim demokratskim društvima kojima naši političari moraju težiti, jer većina građana ovog podneblja želi pristojan život, dostojan ljudskim bićima. Međutim, postoje određeni unutrašnji i vanjski faktori koji, iz dana u dan, onemogućavaju ili, u najbolju ruku, remete željeni spokoj građana. U kontekstu naše priče, ti unutrašnji faktori su još uvijek svježe rane od prethodnih sukoba koje ne mogu nikako da zarastu, jer postoji kontinuitet ne samo u negiranju činjeničnog stanja, stradanja i patnje žrtava (primjera radi, poput negiranja genocida), već i u njihovoj glorifikaciji. Osim toga, prisutne su i secesionističke politike koje, u kombinaciji s prethodno navedenim faktorom, podgrijavaju nespokoj građana. Općenito, karakteristika bivstvovanja na ovom području je stalno stanje straha i građanima je dosta toga. Najbolja potvrda ove teze jeste da nam građani sve više napuštaju zemlju. Štaviše, lično smatram da se u glavama većine građana bar jednom pojavila ideja o odlasku.
BUKA: Ko su vanjski faktori?
Vanjski faktori su brojniji. Konstantno je prisutno miješanje susjednih zemalja u unutrašnje stvari BiH, čiji intenzitet zna varirati. Te politike su isprepletene s unutrašnjim secesionističkim politikama i međusobno se hrane. Ne treba zanemariti ni uticaj politika pojedinih autoritarnih režima koje, također, imaju dodirne tačke s unutrašnjim secesionističkim politikama. BiH takvim režimima nije interesantna per se, već kao pogodno tlo za konfrontaciju sa suparničkim idejno-političkim blokovima. Primjeri iz zemalja, koje su se također našle na meti tih autoritarnih režima, pokazuju da su potonji itekako spremni upotrijebiti čitav „arsenal“ instrumenata radi ostvarivanja vanjskopolitičkih ciljeva. Ti režimi imaju potencijal da izazovu opasne varnice u našem kontekstu. COVID-19 pandemija je bio vanjski faktor koji je vremenom postao unutrašnji. Njegove posljedice osjećamo svi, od zdravstvenih do ekonomskih. Epidemija bolesti je definitivno pokazala u kakvom državnom nesistemu živimo, ali i sve slabosti domaće politike. Građani možda više nisu ni toliko osjetljivi na odsustvo sistema, znalo se to i prije, a sada su se samo pokazale razmjere toga, koliko na neodgovornost i nedostatak empatije političkih predstavnika prema građanima. Definitivno ne treba isključiti pojavu građanskog bunta i sukoba, kao posljedicu neadekvatnog odgovora države na COVID-19 epidemiju.
Međutim, uprkos svim ovim faktorima, međunarodna zajednica, koja je faktor stabilnosti na ovom podneblju, koliko god nekada djelovala uspavano i dezorijentisano, još uvijek je snažna te, ono najvažnije, u potpunosti opredijeljena suverenitetu i integritetu BiH. Osim toga, upravo ta međunarodna zajednica kontinuirano potencira da politika mora biti usmjerena na rješavanje potreba građana i da su za to najodgovorniji domaći političari. Također, ta međunarodna zajednica, prvenstveno SAD, uložila je dosta resursa u izgradnju države i društva te ne treba se niko zavaravati da će tek tako dozvoliti da to sve padne u vodu.
Da sumiramo, vjerovatno u skorijoj budućnosti neće biti rata, onakvog kakvog ga većina građana zamišlja, ali postoje izvjesni faktori nestabilnosti na koje se mora obratiti pažnja i koji se moraju otkloniti, jer posjeduju potencijal da budu okidač sukoba nasilnog karaktera.
BUKA: Ukoliko bi došlo do rata, imamo li novac i resurse za to, to su bitni faktori sukoba?
Generalno gledajući, za rat uvijek postoje sredstva i resursi koji često i determiniraju ishode ratnih dešavanja. Tome svjedočimo na nizu konfliktnih dešavanja u svijetu, gdje upravo neke od najsiromašnijih zemalja poput Afganistana, Jemena ili Sirije godinama ratuju na opustošenim resursima. Primjer su i zemlje afričkog kontinenta koje su u konstantnim sukobima uprkos izraženom siromaštvu njihovog stanovništva. Savremene sigurnosne prijetnje, kao što je, primjera radi, hibridno ratovanje, zna se voditi ograničenim sredstvima, znatno manjim od onih kojima se vode tradicionalni ratovi. Primjera radi, znatnu štetu po neke razvijene sigurnosne sisteme znale su uzrokovati grupe hakera s prilično skromnim finansijskim troškovima.
BUKA: Može li garancija za mir biti izjava Bakira Izetbegovića da Bošnjaci neće početi rat, izjava Milorada Dodika da želi mirni razlaz i Aleksandra Vučića da želi mir?
Svakako je velika odgovornost na najodgovornijim političkim predstavnicima kako u zemlji tako i u regionu. Istinske poruke mira i suživota u ovim teškim socio-ekonomskim, ali i političkim vremenima, nešto je što se očekuje od odgovornih i zrelih političara. Mnogo važnije, svojim djelovanjem, odnosno svojim znanjem i hrabrošću, oni trebaju ponuditi što je moguće bolji i brži izlaz iz ove kompleksne i do sada nezabilježene situacije za građane koji su im ukazali povjerenje da ih vode u ovim teškim vremenima.
(Izvor: BUKA, 22.04.2021)