Sarajevo, 16. 1. 2026. godine
Zaista je degutantno proteklih dana svjedočiti političkoj farsi samoinicijativnih i pretendencioznih kandidatura za članove budućeg saziva Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH). Unatoč tome što je do izbora još skoro punih devet mjeseci, u kojima svako od njih, iz svoje pozicije, može još puno napraviti za građane, fokus javnosti je usmjeren na reklamu pojedinaca koji sebe predstavljaju kao idealne kandidate. Jedan dio njih se s vanjskom politikom i nadležnostima najviše institucije izvršne vlasti u BiH susretao ili imao dodira vjerovatno jedino praćenjem medija o dešavanjima u svijetu.
Na drugoj strani, postojeći „iskusni“ kadrovi se mogu pohvaliti imenovanjem mandatara, postavljanjem podobnih ambasadora i obilaskom svjetskih destinacija s mnogobrojnom svitom nauštrb poreskih obveznika (u 2024. godini, troškovi službenih putovanja iznosili su preko 1,2 miliona KM, bez ukalkulisanih troškova obezbjeđenja koji padaju na teret DKPT BiH). O konkretnom doprinosu realizaciji vanjskopolitičkih ciljeva vezanih za integraciju u EU i NATO te poboljšanju regionalne saradnje najbolji odgovor pruža naša stagnacija na svim tim poljima.
Ni na unutrašnjem planu sadašnji saziv se ne može pohvaliti nekom doprinosu poboljšanja prilika političkog i sigurnosnog ambijenta. Zahtjev Vijeću ministara BiH za izradu novog dokumenta Sigurnosne politike BiH je potpuno izignorisan, ambiciozni prijedlozi Zakona o gasu i državnoj imovini su netragom zagubljeni, imenovanja generalskog kora zasjenjeno intervencijama, otkazane su međunarodne vojne vježbe, onemogućeno ukidanje viznog režima s Kosovom, samo su neki od neuspjelih pokušaja postizanja koncenzusa. Jedinstveni stavovi, proglašeni uspješnim, vezani su za nominaciju Trampa za Nobelovu nagradu, Trgovsku goru i nalog Pravobranilaštvu BiH (o čemu još uvijek nemamo nikakvog stava partnera u vlasti HDZ-a), ili upućivanja budžeta u proceduru nakon povlaćenja prethodne verzije u kojoj je slavodobitno najavljeno regulisanje stanja u BHRT-u i institucijama kulture.
Ali, ostavimo po strani protekla dešavanja i probajmo se orijentisati na budućnost. Centar za sigurnosne studije, kao think tank koji se bavi sigurnosnim i vanjskopolitičkim pitanjima, smatra da budući pretendenti za poziciju člana Predsjedništva BiH trebaju prvenstveno ponuditi odgovore građanima u odnosu na dva goruća pitanja na globalnom i regionalnom nivou.
Prvo se odnosi na stav BiH u odnosu na potencijalnu prijetnju Ruske Federacije i teritorijalne ambicije po ostatak kontinenta nakon skoro četiri godine od njene invazije na Ukrajinu. EU je usvojila Mapu puta o odbrambenoj spremnosti u cilju poboljšanja i integrisanja sigurnosti svojih članica u narednih pet godina, a BiH nije dio tog plana niti iskazuje interes da se ponudi kao dio tog sigurnosnog kolektiva. Stoga se i treba odgovoriti na pitanja da li bi se uspio postići jednoglasan stav gdje bi bila pozicija BiH u slučaju teritorijalnih pretenzija Ruske Federacije na evropski kontinent.
Podsjećamo da su pitanja u sferi vanjske politilke i pitanja iz domena odbrane podložna koncenzusu, odnosno mogućnosti ulaganja veta i blokiranja odluke u slučaju potvrđivanja istog od nadležne entitetske institucije.
Drugo aktuelno pitanje, koje će zasigurno obilježiti tekuću godinu, odnosi se na aktuelne i iskazane ambicije SAD-a vezane za kontrolu Grenlanda. Mogućnost mimoilaženja diplomatskih stavova oko kontrole tog važnog ostrva, odnosno njegovog geostrateškog i resurnosnog značaja, prijeti potencijalno i raskidu višedecenijskog partnerstva Evrope i SAD-a unutar NATO saveza. Iako BiH nije članica niti jedne od ovih alijansi, zasigurno će se morati opredijeliti za jednu od navedenih strana, imajući u vidu njen položaj, ali i vanjskopolitičke partnere. U kojoj mjeri će se moći oko ove dileme na vanjskopolitičkom, ali i vojnom planu, postići zajednički i jedinstven stav, nešto je o čemu nam odgovoro moraju ponuditi svi pretendenti na poziciju s koje se zastupaju interesi građana u novom međunarodnom multipolarnom poretku.
Za sve građane BiH od presudnog je značaja da u ovim turbulentnim vremenima na vanjskom i unutrašnjem planu imaju predstavnike s vizijom, koji mogu kvalitetno odgovoriti predstojećim izazovima. Improvizacija, kojoj smo bili izloženih proteklih 30 godina, jednostavno više nije prihvatljiva. Odgovornost za budućnost moraju preuzeti i građani i svi dijelovi društva u cjelini, kako bi izabrali lidere koji istinski mogu zaštiti interese svih nas. Samo osobe od integriteta, znanja i mudrosti, a nikako oni sa populističkim floskulama, mogu trasirati put ka neophodnom jedinstvu i prevazilaženju predstojećih izazova na unutrašnjem, ali možda još i više na međunarodnom planu.