Sarajevo, 15. 9. 2024. godine
Nakon niza saopštenja CSS-a u proteklom periodu o evidentnom zastoju i blokadi nastavka integrisanja BiH u NATO, javnost je pomalo zatečena oštrim kritičkim osvrtom iznesenim od odlazećeg amaeričkog ambasadora u BiH, gospodina Majkla Marfija. Frustracije odnosom vladajuće koalicije u odnosu na deklarisane floskule kojima svakodnevno svjedočimo i realnosti u kojoj je politika Dodika ostvarila svoje maksimalističke ciljeve vezane za blokadu NATO puta, veoma je zanimljivo da nisu polučile niti jedan komentar predstavnika HDZ-a BiH ili Trojke.
Nije za javnost bitno da li ne smiju oponirati ambasadoru koji je pružio najveću podršku trenutnoj državnoj i federalnoj koaliciji, ali građani, posebno FBiH, više nego zaslužuju jasan stav o tome zašto se odustalo od zacrtanog vanjskopolitičkog cilja za punopravno članstvo u NATO-u. Podsjetit ćemo samo na zadnje istraživanje koje je proveo američki IRI, po kome 61% Hrvata i 76% Bošnjaka smatra da BiH treba postati članica NATO-a.
Činjenice govore da je zadnji dokument Program reformi za 2022. godinu, istina uz određeno kašnjenje, ipak upućen u sjedište NATO-a u Briselu i pozitivno evaluiran od NATO zvaničnika. Nakon toga, Programi reformi za 2023. i 2024. godinu nisu uspjeli proći ni fazu konsenzusa Komisije za saradnju sa NATO-om, koja je ovlašteni predlagač ovih dokumenata na čijem čelu je zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, a tehničku podršku njenom radu pruža Ministarstvo vanjskih poslova BiH. Od avgusta prošle godine, skoro ni jedan dokument Ministarstva odbrane BiH nije se našao na sjednici Vijeća ministara BiH, baš kao što su to najavili stranački lideri SNSD-a, gospodin Dodik i gospođa Cvijanović.
Donekle je ohrabrujuće čuti ambasadora Marfija da NATO, kao i SAD, neće dozvoliti stvaranje sigurnosnog vakuuma u BiH te da postoji podrška Vašingtona za težnje BiH ka članstvu u NATO. Sve je to ipak nedovoljno u kiptućim tenzijama u sferi međunarodnih odnosa i odmjeravanja snaga velikih sila koje može ponekad imati devastirajuće posljedice po interese i sudbine malih država poput BiH. U odnosu na komentare ambasadora Marfija, vezane za nedostatke u operativnim i logističkim poslovima Ministarstva odbrane BiH, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da su predstavnici NATO-a, kao i američke vlade, aktivno uključeni u sve procese ministarstva te, samim tim, za nedosljednosti u implementaciji određenih poslova snose i sami dio odgovornosti.