(fotografija: privatna arhiva)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Jačanje institucionalnih kapaciteta kroz širenje iskustava učesnika u mirovnim misijama”, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospodinom Nenadom Đurićem, policijskim službenikom specijalne policije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Osim što uspješno nosi policijsku uniformu već 20 godina, gospodin Đurić je u tri mandata učestvovao i u mirovnoj misiji na Kipru. Motivaciju za njegov prvi angažman u mirovnoj misiji predstavljala je medalja Ujedinjenih naroda, a istu je posvetio svom ocu koji je 50-ih godina također učestvovao u mirovnoj operaciji.
Gdje i koliko dugo ste bili u mirovnoj misiji i kakvo je Vaše generalno iskustvo?
Kao policijski službenik Policije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (BiH), učestvovao sam u tri mandata u mirovnoj misiji na Kipru (United Nations Peacekeeping Force in Cyprus -UNFICYP) sa ukupnim vremenom trajanja od 43 mjeseca. Moje iskustvo u ovoj misiji je pozitivno jer sam tokom boravka u istoj imao priliku za stjecanjem novih radnih iskustava koje, zbog prirode posla, vjerovatno nikada ne bih stekao. Također, imao sam priliku i zadovoljstvo da direktno radim i sarađujem sa policijskim službenicima, pripadnicima vojske i civilima iz drugih zemalja što je, pogotovo tokom mog prvog angažovanja u misiji, predstavljalo svojevrstan izazov. U tome mi je mnogo pomoglo iskustvo koje sam „ponio od kuće” jer sam od 1997. do 2003. godine radio i sarađivao sa pripadnicima policije Ujedinjenih naroda (UN) koji su bili raspoređeni u misiji u BiH. To iskustvo mi je bilo od velike pomoći jer sam kroz tu saradnju zapravo shvatio šta znači rad u jednoj takvoj međunarodnoj sredini, što je za rezultat imalo lakšu komunikaciju i svođenje mogućnosti za eventualnim greškama na poslu na relativan minimum. Moram naglasiti da sam tokom mog prvog angažovanja u mirovnoj misiji također stekao i jedno potpuno drugačije iskustvo u kulturološkom i religijskom smislu.
Koji su Vam oblici formalne i neformalne pripreme za mirovne misije najviše pomogli tokom angažmana?
Pred odlazak u prvu misiju, mogao sam se osloniti samo na neformalne pripreme, odnosno, na informacije koje su bile dostupne putem interneta. Obratio sam pažnju na stvari koje se tiču same misije, kao što su uzrok i posljedice konflikta, trenutna politička situacija, mandat misije, poslovi i zadaci svih komponenti koje se nalaze u sklopu misije. Također sam istraživao i sigurnosnu situaciju šireg okruženja u zemlji gdje sam trebao boraviti, kako bi dobio što kompletniju sliku. Tokom svojih kasnijih angažmana bio sam u velikoj prednosti, jer sam već posjedovao iskustvo i znanje iz prethodnog boravka u misiji, a mogao sam se osloniti i na formalno znanje koje sam stekao u vidu predmisione obuke koja je u današnje vrijeme standard i uslov za odlazak u mirovne misije. Predmisiona obuka za odlazak u mirovne misije je izuzetno važna, jer pruža polaznicima osnove o načinu funkcionisanja organizacije UN-a kao i rada i boravka u multikulturalnoj sredini. S ponosom mogu da istaknem da sam na navedenoj obuci angažovan kao instruktor još od samog dizajniranja.
Opišite nam Vaše dnevne radne zadatke tokom trajanja misije?
Tokom trajanja misije obavljao sam više funkcija kao što su Oficir za trening, gdje sam organizovao i učestvovao u izvođenju početnog kursa koji je obavezan za sve nove UN policajce po njihovom dolasku u zonu misije. U sklopu mog angažovanja pri civilnim poslovima, radio sam na poslovima koji regulišu normalizaciju civilnog života unutar zone razdvajanja kao i dostavljanja humanitarne pomoći. Dnevni poslovi i zadaci su se sastojali u kontroli i izdavanju dozvola za sve aktivnosti civila unutar zone razdvajanja, pratnje i dostavljanja humanitarne pomoći, obezbjeđenja vjerskih skupova i slično.
Također sam obavljao funkciju vođe jednog tima na sektoru, a kasnije i koordinatora timova civilnih poslova na nivou misije. Moji dnevni poslovi i zadaci su bili da obezbjedim nesmetan rad timova na terenu u operativnom i administrativnom smislu kao i njihovu koordinaciju. Bio sam počastvovan da obavljam i funkciju oficira za vezu gdje sam bio zadužen za stalni kontakt i koordinaciju aktivnosti između UN policije i svih partnera u misiji.
Koje su to prednosti i poteškoće boravka u mirovnoj misiji?
Prednosti boravka u misiji su svakako mogućnosti profesionalnog usavršavanja, jer se pruža mogućnost rada na nekim novim pozicijama i odjeljenjima koji nisu tipični za naše policijske agencije, ali je određena iskustva moguće primjeniti u daljnjem radu. Još jedna od važnijih prednosti koju bih istakao je rad i život u multikulturalnoj sredini, što vas lično obogaćuje. Što se tiče poteškoća boravka u mirovnoj misiji, meni je lično poteškoću predstavljala odvojenost od porodice.
Šta ste naučili i koje su beneficije rezultat Vašeg angažmana u mirovnoj misiji?
Mogu reći da sam angažmanom u mirovnoj misiji proširio svoje znanje, posebno kada je planiranje i izvođenje obuka i kurseva u pitanju, a stekao sam i nova znanja u sferi civilnih poslova, humanitarnog rada i poslova koje prate oficira za vezu. Lične beneficije mog angažmana su nova prijateljstva, ostvareni poslovni kontakti kao i veći nivo finansijske stabilnosti.
Koliko je prema Vašem mišljenju bitan angažman žena u mirovnim misijama?
Moje mišljenje je da je angažman žena u mirovnim misijama jako bitan. Žene čine značajan dio društva i ne vidim razlog zašto one ne bi bile angažovane u mirovnim misijama u većem broju, pogotovo kada znamo da postoje poslovi i zadaci koje će daleko uspješnije obaviti žena. Kada to kažem, prvenstveno mislim na žene i djecu koji su korisnici mandata u zoni misije, a pri tom uzimam u obzir određene specifičnosti kao što su kultura, običaji i zakoni. U svakom slučaju, važno je da shvatimo i prihvatimo podjednaku zastupljenost polova bez ikakve diskriminacije i da zajedno radimo ka ostvarenju ciljeva misije.
S obzirom na iskustvo stečeno u mirovnim misijama, koje su Vaše preporuke za buduće kandidate?
Moje preporuke za buduće kandidate zavise od misije gdje bi kandidati eventualno bili raspoređeni, ali neke generalne preporuke koje mogu dati, prije svega, su da posvete vrijeme na pripremama i istraživanju, kako same misije, tako i države u koju će biti raspoređeni, zakona, kulture i religije koja je zastupljena. Preporučio bih, također, da budu otvoreni za nova znanja i saznanja i da ista budu spremni primjeniti u svojoj sredini po povratku iz misije. Na samom kraju, veoma je važno koristiti zdrav razum, demonstrirati visok nivo profesionalnosti i integriteta, promovisati svoju državu i agenciju iz koje dolazite, jer ipak smo mi tamo negdje ambasadori svoje zemlje.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”