(fotografija: privatna arhiva)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Jačanje institucionalnih kapaciteta kroz širenje iskustava učesnika u mirovnim misijama“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospodinom pukovnikom Zoranom Pepićem, Načelnikom odjeljenja za obuku i edukaciju u Centru za obuku za operacije podrške miru (PSOTC) u bazi “Butmir”. Pukovnik Pepić je već 31 godinu u profesionalnoj vojnoj službi. U razgovoru sa gospodinom Pepićem, saznali smo o prednostima i poteškoćama učešća u operacijama podrške miru/mirovnim misijama, o važnosti učešća žena u istim kao i o važnosti daljeg učešća pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u mirovnim misijama širom svijeta.
Gdje i koliko ste bili u mirovnoj misiji i kakvo je Vaše generalno iskustvo?
U periodu od 04. februara do 04. augusta 2011. godine učestvovao sam u operaciji podrške miru – ISAF (International Security Assistance Force) u Islamskoj Republici Afganistan. U toj mirovnoj misiji učestvovale su mnoge zemlje, od kojih veći dio zemalja članica NATO, 12 zemalja partnera-članova Euroatlantskog partnerskog vijeća, među kojima i Bosna i Hercegovina (BiH), kao i 11 zemalja koje nisu članice ovih asocijacija. Moram napomenuti da je misija ISAF odobrena Rezolucijom br.1386 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) decembra 2001. godine sa prvobitnim fokusom na glavni grad Kabul i njegovu okolinu sa ciljem da se obuče Afganistanske Nacionalne Snage Sigurnosti (ANSF), da se u tranzicijskom periodu pomogne Afganistanu u ponovnom uspostavljanju i izgradnji institucija vlasti uz istovremeno primarno angažovanje u borbi protiv talibana. Oktobra 2003. godine, novom Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, donesena je odluka da se ova misija proširi na cijeli Avganistan što je postepeno i realizovano. U periodu od 2006. do 2011. godine jedan od osnovnih zadataka međunarodnih koalicionih snaga na čelu sa SAD su bile intenzivne borbene operacije posebno na jugu i istoku zemlje u borbi protiv globalnog terorizma.
Moje generalno iskustvo iz mirovne misije je pozitivno. S jedne strane, to je svojevrsna životna škola, a s druge, jedan veliki profesionalni izazov, koji, ako u profesiji hoćete da postignete ono što želite, mora biti neizostavan dio vaše profesionalne izgradnje. Učešće u mirovnoj misiji predstavlja prije svega, jedno veliko priznanje našoj državi, koja je od konzumenta strane pomoći postala neko ko je u stanju da pomogne zemljama koje se nalaze u sličnoj situaciji u kojoj je BiH bila početkom i sredinom 90-tih godina. Ujedno, učešće u navedenoj operaciji podrške miru (OPM) je i veliko priznanje OS BiH, koje su time postale sastavni dio međunarodnih snaga koje su aktivno učestvovale u održavanju i izgradnji mira i stabilnosti u svijetu.
Koji su vam oblici formalne i neformalne pripreme za mirovne misije najviše pomogli tokom angažmana?
Formalne pripreme za odlazak u mirovnu misiju su bile izrazito kompleksne ali osmišljene i realizovane na jedan vrhunski i profesionalan način. Za odlazak u mirovnu misiju imali smo kompleksne individualne i kolektivne pripreme. Što se tiče formalnih individualnih priprema svi kandidati su morali da završe osnovni kurs o poznavanju opšte situcije u Afganistanu putem NATO online specijalnog programa učenja na daljinu. Bez dobijenog certifikata o uspješno završenom navedenom kursu nismo mogli da nastavimo sa daljim pripremama. Takođe, prošli smo kroz ljekarske preglede, testove i psihotestove koji su sastavni dio procedure za odlazak u mirovnu misiju. Jedan dio individualnih i kolektivnih priprema obavljen je u BiH u organizaciji OS BiH i Njemačkog kontigenta u čijem sastavu smo izvršavali zadatke u zoni operacija. Ove pripreme su podrazumijevale realizaciju različitih sadržaja kao što su: poznavanje i rukovanje ličnim naoružanjem i vojnom opremom, procedure medicinske zaštite, atomsko-biološko-hemijske odbrane, rukovanja sa minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima, vojne topografije kao i druge važne opšte sadržaje koje svaki oficir mora poznavati da bi otišao mirovnu misiju. U drugoj fazi priprema u trajanju od dvije nedjelje smo u združenom centru NATO-a za obuku u Bidgošću u Poljskoj prošli kroz obuku za konkretne dužnosti i pozicije koje smo izvršavali u zoni operacija.
Što se tiče priprema, meni lično kao i ostalim kolegama, veoma su bila korisne lekcije o iskustvima štabnih oficira OS BiH koji su već bili u prethodne tri rotacije u ovoj mirovnoj misiji. Tom prilikom, mogli smo dobiti odgovore na različita i konkretna pitanja u vezi misije, a što nam je bilo od neprocjenjivog značaja za nastavak priprema kao i rad u misiji.
Opišite nam Vaše dnevne radne zadatke tokom trajanja misije?
Formalno, ali i faktički, radno vrijeme u misiji traje 24 časa dnevno zavisno od potreba i situacije u zoni odgovornosti, na terenu kao i zahtjeva i naređenja pretpostavljenog za angažovanjem. Prvih 15 dana u misiji proveo sam na dužnosti desk oficira za planove u Upravi za politiku i planove (J5) u Regionalnoj Komandi “Sjever” (RCN) koja je bila locirana bazi “Marmal” u Mazar-i Šarifu. Ubrzo, nakon transformacije dijela organizacijsko-formacijske strukture RCN formiran je Direktorat za razvoj sposobnosti Afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti. U toj novoformiranoj organizacijskoj cijelini komande sam postavljen za Načelnika odjeljenja za razvoj sposobnosti snaga Afganistanske Nacionalne policije (ANP). U sastavu odjeljenja sam imao 5 desk oficira iz zemalja učesnica, koji su bili odgovorni za razvoj sposobnosti snaga različitih tipova i vrsta policijskih jedinica u zoni operacija. Te jedinice su izvršavale različite policijsko-vojne operacije, počev od redovnih zadataka održavanja javnog reda i mira, policijske obuke, kontrole graničnog pojasa, snaga za brza dejstva do specijalnih operacija protiv terorističkih snaga talibana u zoni odgovornosti.
Moji osnovni zadaci u misiji, kao i zadaci odijeljenja za koji sam bio odgovoran, su bili vezani za aktivnosti prijema i prikupljanja relevantnih informacija i izvještaja, njihove obrade u operativne svrhe kao i praćenje i analiza situacije, statusa i angažovanja policijskih snaga u zoni odgovornosti. Svakodnevno sam kroz lični kontakt sarađivao i razmjenjivao informacije sa oficirom za vezu ANP i pretpostavljenom komandom u Kabulu, kako o tome šta se dešavalo u zoni tako i sa drugim organizacijskim elementima RCN. Težište je bilo na statusu i angažovanju snaga vezanih za pripremu, planiranje, organizaciju i izvođenje trenutnih i budućih operacija združenih snaga na terenu. Pored toga, pružali smo pomoć komandama i jedinicama policijskih snaga na terenu te pripremali i organizovali saradnju sa partnerskim organizacijama, policijom UN-a i ostalim bitnim internacionalnim vladinim i nevladinim organizacijama kao i relevantnim domaćim sigurnosnim agencijama u zoni odgovornosti.
Koje su to prednosti i poteškoće boravka u mirovnoj misiji?
Kao oficir, boravak u mirovnoj misiji sam uglavnom posmatrao kao odličnu profesionalnu mogućnost koja mi se ukazala. Sama činjenica da ste u prilici da pomažete u izgradnji mira, sigurnosti i stabilnosti nekome ko je u ratnom stanju ili stanju neposredne ratne opasnosti, gdje su ugroženi životi i temeljna ljudska prava djece, žena i populacije čini vas dodatno zadovoljnijim i ispunjenijim, kako sa profesionalnog, tako i ljudskog aspekta. Učešćem u misiji imate sjajnu priliku i mogućnost upoznavanja visokih profesionalnih normi, standarda i procedura rada NATO-a, koje značajno doprinose vojno – stručnom usavršavanju svakog starješine. Tokom boravka u misiji svakodnevno razmjenjujete znanja i iskustva sa kolegama iz OS različitih zemalja, usavršavate poznavanje engleskog jezika, upoznajete drugu zemlju, različite običaje i kulturu drugih naroda. Imate priliku da budete ambasador svoje države i nacije i da ih časno, ponosno i dostojanstveno predstavljate u svijetu uporedo sa promocijom etike pripadnika OS BiH kao i vaše vojne profesije. Najveća poteškoća boravka u misiji je svakako odvojenost od porodice. Skoro osam mjeseci, od priprema do realizacije misije ste od nje odvojeni. Rad u otežanim uslovima, kao što su stalne moguće sigurnosne prijetnje, izazovi, stres, veliki psihofizički i intelektualni napori, takođe su poteškoće koje donosi boravak u misiji. Tu su i izazovi prilagođavanja i adaptacije različitim zahtjevima i metodama rada koje tamo preovladavaju, kao i različiti kulturološki izazovi sa kojima se srećete na terenu. Ali za pravog, dobro pripremljenog i ospososbljenog profesionalca ni to ne predstavlja veliki problem.
Šta ste naučili i koje su beneficije rezultat Vašeg angažmana u mirovnoj misiji?
Prije svega, naučite na vlastitom primjeru da je učešće u mirovnoj misiji svojevrsni ispit profesionalne zrelosti i izgrađenosti svakog profesionalnog vojnika. Imate priliku da sagledate i vidite metode i načine rada ne samo NATO-a kao vojno-političke alijanse, nego i vaših kolega, partnera, saradnika kao i predstavnika zemlje u koju ste došli.Vidite živote običnih ljudi, njihove svakodnevne životne poteškoće a posebno druge običaje i kulture, što vas na kraju, čini bogatijim u svakom smislu. Naučite da steknete sposobnosti brze analize situacije i predlaganja konkretnih rješenja jer uvijek morate biti spremni da brzo odgovorite zahtjevima sigurnosne situacije koja se vrlo brzo i lako mijenja na terenu.
Koliko je prema Vašem mišljenju bitan angažman žena u mirovnim misijama?
U vrijeme kada sam ja učestvovao u ISAF misiji, BiH nije imala ženskih predstavnica, dok pojedine zemlje jesu. Učešće žena u mirovnim misijama nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, već i činjenice da je njihovo učešće zaista važno u misijama, naročito u onim dijelovima svijeta gdje žene imaju poseban tretman shodno kulturi, vjeri i običajima tog naroda. Zbog toga je opšti trend u svim armijama svijeta a posebno u OPM da se poveća broj žena profesionalnih vojnih lica, koje će izvršavati specifične – njima primjerene zadatke sa ženskim dijelom populacije te zemlje. Time značajno otvarate vrata da i taj segment društva zemlje domaćina bude aktivno uključen u izgradnju društva, demokratije, vladavine prava i poštovanja temeljnih ljudskih prava i sloboda. To u značajnoj mjeri poboljšava položaj žena i njihov društveni status u zemlji u kojoj se OPM sprovodi.
S obzirom na iskustvo stečeno u mirovnim misijama, koje su Vaše preporuke za buduće kandidate?
Svima, koji to žele i mogu, iskreno preporučujem da se kandiduju za učešće u mirovnim misijama i da se na taj način pridruže značajnom dijelu pripadnika OS BiH koje su do sada u istim učestvovali. Učešćem u mirovnoj misiji dobijate sjajnu priliku da se izgradite i ostvarite na profesionalnom i ljudskom planu. Neka svakodnevno rade na sopstvenoj ličnoj izgradnji te da se što aktivnije uključe u učenje engleskog jezika kao jednog od važnih preduslova za upućivanje u istu. Također, treba da iskažu jaku volju, želju i htijenje u cilju sticanja potrebnih znanja i vještina, kroz različite forme i oblike školovanja i usavršavanja kako u BiH tako i u inostranstvu, koje će im omogućiti da pored toga što se bave vojnim pozivom, imaju priliku da postanu mirotvorci i daju doprinos u izgradnji svjetskog mira i stabilnosti u kriznim žarištima širom svijeta.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”