(fotografija: privatna arhiva)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Jačanje institucionalnih kapaciteta kroz širenje iskustava učesnika u mirovnim misijama“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Zvjezdanom Araranković, Voditeljicom tima pasoške kontrole Jedinice Granične policije Aerodrom Sarajevo. Pored redovnih poslova i zadataka, gospođa Araranković je angažovana i kao instruktorica na predmisionoj obuci koja se vrši u Centru za obuku za operacije podrške miru u Butmiru. Dva puta je bila angažovana kao instruktorica na predmisionoj obuci u Švedskoj. Također, od Ujedinjenih naroda bila je angažovana kao instruktorica u Bocvani za trening trenera za Formirane policijske jedinice (Formed Police Unit). U razgovoru s gospođom Araranković, saznali smo o prednostima i poteškoćama učešća u mirovnim misijama, angažmanu i položaju žena u mirovnim misijama, kao i o važnosti daljeg učešća pripadnika policijskih struktura iz Bosne i Hercegovine u mirovnim misijama širom svijeta.
Gdje i koliko dugo ste bili u mirovnoj misiji i kakvo je Vaše generalno iskustvo?
Prvi put sam bila angažirana u mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda u Sudanu (United Nations Mission in Sudan – UNMIS) u periodu od 24. septembra 2008. do 24. oktobra 2010. godine, a drugi put sam bila dio mirovne misije Ujedinjenih naroda u Južnom Sudanu (United Nations Mission in South Sudan – UNMISS) od 20. marta 2016. do 19. septembra 2017. Tokom svoja dva angažmana stekla sam različita iskustva, budući da su mandati ovih misija različiti. Mandat UNMIS misije je bio izgradnja kapaciteta, reforma i reorganizacija policije, dok je UNMISS-ov mandat zaštita civila. Međutim, ono sto je zajedničko ovim misijama je upoznavanje kulturoloških razlika, što me je neminovno obogatilo kao osobu te upoznavanje drugih kolega i načina na koji oni obavljaju policijske poslove.
Koji su Vam oblici formalne i neformalne pripreme za mirovne misije najviše pomogli tokom angažmana?
Od 2012. godine, svi policijski službenici koji žele da budu dio mirovnih misija moraju proći predmisionu obuku koju organizuje Ministarstvo sigurnosti BiH. Ova obuka se sprovodi u Centru za obuku za operacije podrške miru (Peace Support Operations Training Centre – PSOTC) u Butmiru. Uspješan završetak ove obuke je jedan od uslova koji policijski službenici moraju ispuniti da bi bili upućeni u mirovnu misiju. Što se tiče neformalne pripreme, meni je lično od velike pomoći bio savjet kolege koji se već nalazio u UNMIS misiji u Sudanu. Sugerisao mi je na koji način se najbolje pripremiti i njegovi savjeti su mi zaista puno pomogli. Isto tako, značajan vid neformalne pripreme je bilo druženje sa kolegama koji su bili povratnici iz različitih misija, koji su nam održali prezentacije o tome šta možemo očekivati po dolasku u mirovnu misiju. U suštini najvažnije je se dobro psihički pripremiti za odlazak u mirovnu misiju jer je to velika promjena, radi se o drugom kontinentu i o višemjesečnom boravku u potpuno drugačijem svijetu.
Opišite nam Vaše dnevne radne zadatke tokom trajanja misije?
Za vrijeme prvog angažmana u UNMIS misiji u Sudanu obavljala sam različite poslove i zadatke, od rada sa lokalnom policijom, savjetovanje vezano za rješavanje različitih slučajeva i poštivanje ljudskih prava do poslova vođe tima na aerodromu u Jubi. Također sam radila kao Zamjenica komandira sektora 1 Juba te kao instruktorica lokalne policije s ciljem izgradnje njihovih kapaciteta za prepoznavanje i otkrivanje krivotvorenih dokumenata. U toku svog mandata u trajanju od 18 mjeseci bila sam i Komadant BiH policijskog kontigenta u Sudanu.
Tokom angažmana u drugoj misiji u UNMISS-u u Južnom Sudanu radila sam na poslovima i zadacima zaštite civila u kampu gdje su smještena raseljena lica. Vršili smo poslove kontrole osoba na ulaznim tačkama u kamp i sprovodili preglede šatora u cilju pronalska zabranjenih stvari kako se ne bi narušila sigurnost ljudi koji tu žive. Posao Vođe tima policije koji sam obavljala u zajednici u terenskom uredu u Jubi, odnosio se na održavanje reda i mira unutar kampa. Kao Vođa tima organizovala sam i provela trening od 5 dana na temu “Razumjevanje sigurnosti unutar kampa za zaštitu civila” za 400 pripadnika, koji kao volonteri rade i pomažu policijskim snagama Ujedinjenih naroda (UN). U okviru projekta “Zajednička integrisana policija” radila sam kao trenerica, a obuka je trajala 6 sedmica.
Koje su to prednosti i poteškoće boravka u mirovnoj misiji?
Boravak u mirovnoj misiji donosi sa sobom predivno životno i profesionalno iskustvo. Tokom boravka u misiji upoznaju se kolege i koleginice iz različitih država, sa svim onim što njihove kulturne, tradicijske i druge različitosti nose. Meni najveće lično postignuće predstavljaju vrlo kvalitetna prijateljstva koja mi je boravak u misiji omogućio. U određenoj mjeri, poteškoću predstavlja različitost uslova rada tokom boravka u misiji, ali se nakon izvjesnog vremena navikne na takve uslove rada i života. Međutim, navjeća poteškoća angažmana u mirovnoj misiji je odvojenost od porodice i prijatelja.
Šta ste naučili i koje su beneficije rezultat Vašeg angažmana u mirovnoj misiji?
Tokom angažmana u mirovnim misijama definitivno se stječe veliko profesionalno, ali i lično iskustvo. Nadograđujemo se profesionalno i individualno i vrlo često se kolege nakon misija opredjeljuju za profesionalne angažmane u UN-u. Također, u misijama upoznajete ljude različitih profila, stječete razna prijateljstva i širite vaše poslovne kontakte. Jedan od razloga zašto se policijski službenici odlučuju priključiti mirovnoj misiji svakako je i veća finansijska stabilnost.
Koliko je prema Vašem mišljenju bitan angažman žena u mirovnim misijama?
Budući da sam kao žena i policijski službenik bila angažovana u mirovnoj misiji u više navrata, lično su mi poznate prednosti angažmana žena na ovim poslovima. U mirovnim misijama, žene su pokazale da mogu da rade rame uz rame sa muškim kolegama u svim uslovima i da su spremne da odgovore na sve postavljene poslove i zadatke jednako dobro kao i njihove muške kolege.
Šta mislite o položaju žena u mirovnim misijama i kakvo je Vaše lično iskustvo?
Žene nisu dovoljno zastupljene na rukovodnim položajima u misiji, barem je to slučaj na primjeru UNMISS misije u Južnom Sudanu. Jedan od razloga je da žene možda nemaju dovoljno samopouzdanja, u zavisnosti iz koje su države te kakvog su profesionalnog profila. Primjetila sam također da neke od koleginica nisu zainteresirane za rukovodne pozicije. Moje lično iskustvo iz mirovne misije je odlično, sve poslove i zadatke sam obavljala na profesionalan i korektan način, odnosila se sa poštovanjem prema kolegama i lokalnom stanovništvu i na isti mi je način uzvraćeno.
S obzirom na iskustvo stečeno u mirovnim misijama, koje su Vaše preporuke za buduće kandidate?
Kao instruktorica na predmisionoj obuci, tokom treninga, kolege i koleginice uvijek savjetujem da se odnose prema drugima na način na koji bi voljeli da se drugi prema njima odnose, sa poštovanjem. Po odlasku u UN misije, mi smo, prije svega, ambasadori UN-a, države BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, policijske agencije iz koje dolazimo pa tek onda indvidue i zato moramo voditi računa kako se ponašamo u toku radnih sati i u slobodno vrijeme. Potencijalnim koleginicama mogu poručiti ako imaju želju da budu dio misije, da ne odustaju od te želje bez obzira na uslove rada i života u misiji te da nema tog zadatka na koji ne mogu odgovoriti ukoliko su spremne da daju svoj maksimum. Iskustvo stečeno u misiji je neprocjenjivo i dok to sami ne iskusite niko vam to ne može prepričati.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”