(fotografija: AFIV)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Ljiljanom Trišić, direktoricom Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja. Gospođa Trišić se nalazi na čelu Agencije od 2009. godine, odnosno od trenutka njenog osnivanja. U razgovoru s gospođom Trišić, saznali smo o nedovoljnom učešću žena na državnim rukovodećim položajima, kadrovskim poteškoćama s kojima se suočava Agencija, ali, po njenom mišljenju, i neadekvatnom sistemu vrednovanja rada osoba na državnoj razini.
Vaša agencija je jedan od pozitivnih primjera gdje su gotovo ravnomjerno zastupljena oba spola, prikupljeni podaci idu, čak, u korist žena, a i Vi obnašate funkciju direktorice. Kako procjenjujete položaj žena u ostalim institucijama sektora sigurnosti u Bosni i Hercegovini i smatrate li da su žene ravnopravne sa svojim muškim kolegama?
Vaše pitanje podstiče me da skrenem pažnju da li, poslije toliko vijekova borbe, pojedinaca i raznih udruženja za prava žena i ostvarenih rezultata na tom polju, uopšte ima smisla odgovarati na njega? Nažalost, trenutna situacija na terenu pomalo ide u nekom drugom smjeru, iako lično, od rođenja, nemam osjećaj da su žene neravnopravne u našem društvu. Žene su u bivšoj Jugoslaviji i BiH bile ravnopravne s muškarcima. Sva ljudska prava mogle su da ostvare i tu su tradiciju i stečenu dobrobit prenijele i u naša sadašnja društva. Danas, žene se, kao i muškarci, mogu sasvim ravnopravno zapošljavati u državnu upravu, imati iste plate, odnosno imaju ista prava. Međutim, što se tiče rukovodnog nivoa, tu se prednost evidentno daje muškarcima, po mom mišljenju, neosnovano. To je naročito vidljivo u sektoru bezbjednosti i možda ću to bolje potkrijepiti ovim primjerom. U oblasti odbrane i bezbjednosti samo smo ministrica odbrane BiH i ja na značajnijim rukovodnim pozicijama. To je pomalo porazno saznanje za mene kao ženu. Osim toga, problem žena rukovodilaca je najviše izražen na državnom nivou. Na nižim nivoima, u entitetima i kantonima, ima više žena na poziciji ministra. Naprimjer, u Republici Srpskoj trenutno se nalazi žena na poziciji predsjednice vlade. Međutim, na državnom nivou je, u ovoj oblasti, stanje neprihvatljivo.
Agencija za forenzička ispitivanja i vještačenja je jedna od upravnih organizacija unutar Ministarstva sigurnosti BiH i pruža bitnu podršku agencijama za sprovođenje zakona u poboljšavanju stanja sigurnosti u našoj zemlji. Koje kvalifikacije treba imati osoba koja bi željela zasnovati radni odnos u Vašoj agenciji?
Zapošljavanje novog kadra je jedna od vrlo bitnih strateških značajki Agencije jer nismo dovoljno popunjeni. Svaki put, kada dobijemo mogućnost da primimo nove osobe, trudimo se zaposliti najbolje. Međutim, u posljednje vrijeme na tržištu rada, odnosno na javnim konkursima koje raspisujemo, ne javlja se puno stručnog kadra. Možda je razlog taj što mladi ljudi odlaze iz ove zemlje ne videći u njoj perspektivu, iako ne bih voljela da je tako, ili zbog ružne priče koja prati državnu upravu da se u nju zapošljava uglavnom prema nekim ne baš pozitivnim i legalnim preporukama. U svakom slučaju, forenzika je specifična oblast i zahtijeva široko obrazovanje i dosta stručnog znanja. Generalno gledajući, svaki kandidat koji aplicira za radno mjesto u bilo kojoj bezbjednosnoj instituciji, pa tako i u našoj Agenciji, trebalo bi da zna gdje dolazi. Bez namjere da mistifikujem ovu vrstu rada, ali neki nivo bezbjednosne kulture morao bi da postoji, odnosno da bude prisutan bar u nekom širem obrazovanju ljudi koji se odluče zaposliti u institucijama ovog tipa. Šta to znači? Moraju znati šta ih čeka na tom poslu, iako nije ni teži ni komplikovaniji od bilo koje druge profesije u društvenoj zajednici, ali je usko stručan. Jednostavno, moraju znati da ono što saznaju na poslu nije za njihove kuće, a pogotovo ulicu. Također, transparentnost je odlika kojoj teži cijeli bezbjednosni sektor. Međutim, mora se znati šta je kućni red, a šta transparentnost. Dakle, osnovni je zadatak svakog čovjeka koji dođe u bezbjednosnu instituciju da odvoji bezbjednosno interesantno od onoga što to nije i ono što se mora sačuvati unutar kućnog reda. Uostalom, svakome ko radi u ovakvim institucijama trebalo bi da budu poznati standardi bezbjednosti. Naravno, motivisanost, spremnost da se radi i ljubav prema poslu su odlike koje bi morale pratiti čovjeka koji se prijavljuje na bilo koji posao.
Koje kvalitete i prednosti donosi žena u sektor sigurnosti?
Donosi li ih uopšte? S obzirom da nas na rukovodnim pozicijama ima tako malo, ne bi se reklo da ih puno donosimo. Ipak, mislim da je to velika zabluda. Žene su po svojoj prirodi vrlo istrajne i vrijedne, a kada zacrtaju nešto, to uglavnom i nastoje da dovedu do kraja. Poznato je iz operativne prakse da su se žene u nekim složenim operativnim aktivnostima bolje snalazile nego muškaraci. One mogu donijeti sistemu bezbjednosti mnogo toga. Još jednom bih da napomenem, ne znam zašto ih nema na nekim rukovodnim pozicijama, ali kada sam prisutna na promociji bilo koje klase na našim policijskim akademijama, žene često budu najbolji kadeti. Gdje se na tom putu izgube, odnosno zastanu, to je već neko drugo pitanje. Znam da ima mnogo stručnih žena u vojsci i policiji, da su mnoge dobri operativci, te bi se trebalo povesti računa o njihovoj stimulisanosti, kao i pažnji i povjerenju tog velikog „muškog“ bezbjednosnog svijeta prema njima.
Primjer ste uspješne žene u našem sektoru sigurnosti, koliko ste truda i napora morali uložiti da dođete do postojećih rezultata?
Bilo je, zaista, puno rada i odricanja. Kada me to pitate sada i kada se osvrnem, pa i ne vidim da je bilo nešto puno teško. Međutim, kada bih se malo duže prisjećala, sjetila bih se svih onih napora i svega onoga čega sam se morala odreći, ali ništa od toga nisam radila, a da nisam htjela. Bili su to sve neki moji privatni i profesionalni izazovi. S obzirom da nas je malo na rukovodnim pozicijama, za ženu je dodatni zadatak da bude što uspješnija i bolja na svom poslu. Dakle, nije uvijek bilo tako lako i reći ću vam to kroz jedan lični primjer. Prije dvije ili tri godine, Ministarstvo bezbjednosti BiH je dodijelilo nagrade rukovodiocima bezbjednosnih institucija, odnosno svojih upravnih organizacija. Jedino ja nisam dobila nagradu, iako sam imala iste, ako ne i bolje rezultate od mojih muških kolega. Prema tome, često je ocjena ženskog i muškog rada drugačija. Međutim, to nije pravilo i odraz je trenutka i ljudi koji odlučuju o tome. Ne možete da žalite za nečim takvim, možete samo posmatrati s indignacijom. Ne može vam, čak, biti ni satisfakcija kada neko ko je donio takvu odluku napusti funkciju, jer je osnovna dužnost nas, koji radimo u bezbjednosti, ispunjavanje svog osnovnog zadatka – vrlo humanog i kreativnog, a to je borba za što bolju bezbjednost građana ove zemlje.
S obzirom da obnašate odgovornu funkciju u organizaciji koja se bavi osjetljivim poslovima, kako uspijevate održati balans između porodičnog i profesionalnog života?
Svaki dan ima 24 sata i ako ga dobro podijelite i izanalizirate, odnosno sve obaveze i očekivanja od vas stavite u planirane i projektovane vremenske džepove, nekako ćete izaći na kraj. Naprimjer, svaki put kada pravim i džem po receptu svoje prijateljice, uvijek se dobro upitam da li ću to moći. Dakle, svaki novi izazov moram maksimalno odgovorno i dobro isplanirati kako bih mu mogla odgovoriti. Ali, moram priznati, bilo je i odricanja, i to velikih, kad sam privatno stavljala u drugi plan u odnosu na obaveze s posla.
Koja je Vaša poruka za žene koje planiraju graditi svoju profesionalnu karijeru u sektoru sigurnosti BiH?
Moraju znati gdje dolaze i šta žele. Poželjno je i da imaju lijep osmjeh i odgovarajuću komunikativnost, ali ako je to sve što imaju, onda to nije dovoljno. Prema tome, svaki čovjek, bio to muškarac ili žena, mora znati gdje dolazi kada se odluči zaposliti u sektor bezbjednosti, šta želi, te biti pošten prema sebi i onome što ga očekuje. Mora znati da pred njim stoji mnogo stručnog usavršavanja i ličnog odricanja. Pred njim stoji i dosta lične i kolektivne sreće, te rezultata vrlo kreativnog i korisnog rada kojem malo ko može odoliti.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”