(fotografija: CSS)
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Mirjanom Rašković, inspektoricom u Jedinici granične policije u Trebinju. Gospođa Rašković je supruga i majka dvoje djece, a u Graničnoj policiji BiH je zaposlena od 2004. godine. U razgovoru s gospođom Rašković, saznali smo o nedovoljnom učešću žena na rukovodećim pozicijama u graničnoj policiji, o važnosti dobrih međuljudskih odnosa koji utiču na profesionalnost policijskih službenika, kao i o potrebi daljeg integrisanja žena u policijske strukture u BiH, naročito u radu s osjetljivim kategorijama.
Kako procjenjujete položaj žena u Graničnoj policiji BiH i u policijskim strukturama u BiH uopšte?
Obzirom da BiH teži postizanju evropskog standarda, prema kojem zastupljenost žena u policijskim organima treba da iznosi negdje oko 30% od ukupnog broja zaposlenih, cijenim da Granična policija BiH (GP BiH) i ostale policijske agencije u BiH teže uspostavljanju rodne ravnopravnosti i unaprijeđenju položaja žena u policiji. Između ostalog, to je evidentno kroz projekte u kojima je GP BiH uzela aktivno učešće, kao što je projekat pod nazivom „Mreža žena policajaca“ uspostavljen 2010. godine i u kojem učestvuje još 14 policijskih agencija u BiH. Zatim, GP BiH u okviru normativnih mjera i nizom pravnih akata teži ispoštovati taj evropski standard kojim se podstiče zapošljavanje žena u policijske strukture u BiH. Ono što bih mogla da istaknem kao konkretan problem u GP BiH jeste činjenica da se u njoj identifikuje manjak žena na rukovodnim pozicijama.
S obzirom da radite kao inspektorica za graničnu kontrolu u JGP Trebinje, možete li nam reći o kakvom se poslu radi iz Vaše perspektive i koliko ste truda i napora morali uložiti da dođete do trenutnog položaja?
U GP BiH sam stupila kao kadet 2004. godine. Radim kao inspektor za graničnu kontrolu u JGP Trebinje, čije područje odgovornosti obuhvata dužinu državne granice BiH u iznosu od oko 210 kilometara. Na tom dijelu granice se nalazi osam graničnih prelaza, od toga pet za međunarodni i tri za pogranični saobraćaj. Dakle, uzimajući u obzir tu činjenicu, kao i otežavajući momenat konfiguracije terena i specifičnosti geografskog položaja u smislu ruta krijumčerenja narkotika i akciznih proizvoda, tj. aktuelne bezbjednosne problematike, iz svega navedenog proizilazi činjenica da se radi o relativno teškom i veoma odgovornom poslu. Što se tiče drugog dijela pitanja, da bi se uopšte došlo do položaja inspektora u GP BiH potrebno je ispuniti određene uslove koji su propisani setom pravnih akata koji regulišu napredovanje u službi, a to su adekvatna stručna sprema, relevantno profesionalno iskustvo, pohvale i nagrade stečene u okviru prethodnog rada, završeni napredni kursevi, nekažnjavanje u pogledu disciplinske odgovornosti, standardi propisani etičkim kodeksom, itd. Prema tome, sve ove kategorije koje sam nabrojala same po sebi zahtijevaju uloženi trud i u suštini nije bilo lako, naročito kada se tome doda obaveza majke i supruge u porodici. Međutim, svaki posao je izazov ako želimo kvalitetno da ga radimo, ali uz volju i izvjesni trud moguće je to postići.
Kako Vas doživljavaju Vaše muške kolege i da li smatrate da ste u njihovim očima ravnopravni s njima u poslu kojim se bavite?
Uopšteno, konzervativne hijerarhijske strukture, kakve su i policija i vojska, imaju jednu karakteristiku da veoma teško prihvataju promjene i različitosti. Imajući u vidu činjenicu da je trenutno neki faktički odnos u pogledu zastupljenosti polova u policijskim agencijama 90 naprema 10 odsto u korist muškaraca, samim tim formiraju se određeni klišei i predrasude u pogledu sumnje u kapacitativne mogućnosti žene u policiji. Međutim, ne trudim se takmičiti u svakom pogledu s kolegama muškog pola, već prosto težim ispuniti određeni lični i profesionalni standard za koji smatram da je u domenu policijskog posla dostupan ženi. Kada je u pitanju stav muških kolega u pogledu ravnopravnosti, želim da kažem da ne razmišljam mnogo o tome jer smatram da svako ima svoju disciplinu gdje može pokazati svoj maksimum i veoma mi je bitno da moje kolege u meni osjete ljudskost i pristupačnost toliku da su slobodni podijeliti svoj uspjeh sa mnom ili eventualno neku teškoću u poslu.
Koliko su prema Vašem mišljenju međuljudski odnosi važni u poslu kojim se bavite?
Međuljudski odnosi su veoma važna kategorija u radu i smatram da oni predstavljaju dio radnog ambijenta, odnosno neki psihološki prostor za djelovanje uopšte. To je kategorija koja ima prosto tu moć da inspiriše ili da opstruiše čovjeka u radu, a, samim tim, i policajca, tako da u tom dijelu može znatno da utiče na profesionalnost policijskih službenika. Činjenica da policijske agencije zapošljavaju veoma veliki broj ljudi, konkretno agencija u kojoj ja radim zapošljava preko dvije hiljade ljudi, a organizaciona jedinica u kojoj djelujem broji preko sto pedeset zaposlenih, tako da je u tom ambijentu pravi izazov izgraditi dobre međuljudske odnose. Na pojedincu je svakako da postavi svoj standard i odluči da li će se zadovoljiti lošim, dobrim ili, pak, odličnim odnosima na poslu i u konačnosti dati doprinos unaprijeđenju tih odnosa. Obzirom da je svaki odnos minimalno dvostrana kategorija, svi mi možemo da utičemo i u datom momentu pomjerimo kriterijume, isključimo sujetu i slične subjektivne momente, kako bi se ti odnosi popravili. Time bi napravili sebi prostora za rad i apsolutno neko ljepše doživljavanje posla jer su stvarni ili potencijalni konflikti vodeći uzrok stresa današnjice.
S obzirom da obavljate vrlo odgovoran posao, kako uspijevate održati balans između poslovnog i porodičnog života?
Balans između porodice i posla bih nazvala izazovom današnjice i to je zaista umijeće. Često je teško uskladiti oboje i najčešće sam ja ta koja otrpim, prosto izvlačim neki maksimum iz sebe, ali to je moj zadatak i moja misija jer je emotivna satisfakcija koju crpim iz porodice moj generator za sve što radim, dok je posao moja obaveza, ali i potreba čovjeka da bude društveno biće. S jedne strane, imam ogroman motiv koji se ogleda u ulozi majke i supruge i cilj mi je olakšati i uljepšati život mojoj porodici, prije svega svojim prisustvom, ali to ponekad zaista nije moguće jer sa druge strane stoji taj neki propisani, ali i lično izgrađeni profesionalni standard kojem težim. Međutim, te problematične situacije rješavam pojedinačno, svaka je slučaj za sebe i u svakom konkretnom slučaju cijenim i vagam gdje mi je bitnije da dam veći doprinos. Dakle, veoma mi je bitno u konkretnom slučaju odrediti prioritete, uporediti ih i onda donijeti odluku.
Da li bi trebalo biti više žena u policijskim strukturama i koja je prednost, prema Vašem mišljenju, njihovog zapošljavanja?
Nesporna je potreba integrisanja žena u policijske strukture, samim tim što policijski posao u osnovi ima za zadatak primjenu preventivnih i represivnih mjera prema učiniocima ili potencijalnim učiniocima prestupa koji su pripadnici oba pola, gdje starosne struktura ima veoma širok raspon i gdje su zahtjevi u pogledu pristupa ljudima veoma osjetljivi. Dalje, veoma često u ulozi žrtava srećemo ranjive kategorije, a to su najčešće osobe koje su žrtve trgovine ljudima ili seksualnih delikata, zatim maloljetnici i sl. U tom smislu, cijenim da žene u policiji zavrijeđuju posebno mjesto jer smatram da je upravo njihova struktura, kao nježnijeg pola, adekvatna za obavljanje takvih vrsta poslova i da apsolutno mogu dati odgovor te da su, čak, i adekvatnije od muškaraca. Također, u smislu prednosti integrisanja žena, napomenula bih jednu karakteristiku, tačnije njihovu vrlinu koja se fantastično uklapa u jedan dio poslova kojima se bavi policija, a to je ta pregovaračka sposobnost i diplomatska crta žene kao ličnosti. Istraživanja pokazuju da su žene definitivno adekvatnije za obavljanje poslova sa navedenom specifičnosti. U smislu policijskog posla, ta pregovaračka sposobnost se naročito ističe u primjeni jednog dijela odredaba Zakona o krivičnom postupku kada su u pitanju procesuiranja lica, a, također, i u okviru unutaragencijskog, međuagencijskog ili, čak, međunarodnog aspekta saradnje.
Koja je Vaša poruka za mlade djevojke i žene koje planiraju graditi svoju profesionalnu karijeru u policijskim strukturama u BiH?
Mnogo toga naizgled nemogućeg se može ako se ima dovoljno volje jer ona za sobom vuče trud, a trud vodi ka uspjehu. Razbijte predrasude i izgradite svoju karijeru jer ona može biti itekako dobra i plodonosna i onda kada se nosi uniforma.
“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade”